Živimo u vrijeme velikih i brzih promjena. Pritom prečesto zaboravljamo da te promjene ne utječu samo na naš način života, već i na naša radna mjesta i tvrtke – te nude drugačiji odgovor na pitanje što ćemo raditi za 5, 10 ili 20 godina.
Zabrinjavajući trendovi
Neki trendovi i prognoze možda vas ispunjavaju brigom. Sveučilište u Oxfordu provelo je istraživanje koje predviđa da će do 2025. godine zbog tehnološkog napretka nestati 47% radnih mjesta, na što bi se države morale pripremati (a to ne čine).
Stručnjaci s područja poduzetništva kao što je npr. Daniel Priestley napominju da tehnološki napredak ne donosi nova radna mjesta, već ih uništava.
Možda najpouzdaniji pokazatelj da trend ide u tom smjeru (i da gornje tvrdnje nisu samo pretjerane halucinacije pojedinaca) upravo su rasprave o temeljnom dohotku. One jasno ilustriraju kako se polako ali sigurno osvješćuje činjenica da će u budućnosti biti znatno manje radnih mjesta i da će, ako želimo izbjeći teške društvene potrese, trebati drugačije osigurati preživljavanje dobrog dijela populacije. Istovremeno, stručnjaci sa Sveučilišta Princeton predviđaju da će u narednih 25 godina čak 50% radnih mjesta nastati među zanimanjima koja zahtijevaju više kvalifikacije i visoku razinu vještina.
Čak i oni optimističniji koji kažu da će se automatizacija odvijati sporije nego što predviđaju brojne konzultantske tvrtke i sveučilišta, također upozoravaju na to da bi se danas jednako tako odrasli kao i djeca morali ozbiljno pripremati na promjene i sebe graditi u vještinama koje će biti ključ uspjeha u narednim desetljećima.
Vještine preživljavanja u budućnosti
Koje su to vještine koje ćemo u budućnosti trebati sami i koje bismo ubrzano morali razvijati kod svoje djece?
Te su vještine bitno drugačije od onih koje su nam bile potrebne u prošlosti, istaknuo je harvardski istraživač Tony Wagner. Intervjuirao je 150 direktora i rukovoditelja svjetskih giganta (od Googla, do Amazona, Walmarta, Cisca itd.) te otkrio da danas svi najzanimljiviji poslodavci na svijetu zapravo traže iste vještine – bez obzira na to čime se bave.
Pritom je posebno zanimljivo da ove vještine imaju vrlo malo zajedničkog sa specifičnim znanjima potrebnima za određeno radno mjesto. Tonyja je još više iznenadilo što ispitanici nisu spominjali tehnička znanja, iako su vodili visokotehnološke tvrtke kojima se upravo zahvaljujući svojim tehnološkim inovacijama i tehnološkoj sofisticiranosti uspjelo probiti na sam svjetski vrh.
Prema tome, koje će vam vještine u budućnosti najviše koristiti i što danas kod djece treba vrlo snažno razvijati?
Vještina br. 1: Kritičko razmišljanje i sposobnost rješavanja problema
Velike tvrtke poput Della napominju da su se s promjenama na razini srednjeg menadžmenta stvari promijenile i niže na hijerarhijskoj ljestvici. Danas poslodavcima trebaju ljudi koji znaju kritički razmišljati na svim razinama hijerarhijske ljestvice – uključujući i one u tvornici. Promjene su danas tako brze da suradnicima nije moguće propisati i davati precizne upute, već oni moraju biti osposobljeni da tijekom obavljanja posla samostalno pronađu rješenja za probleme s kojima se susreću.
Više nije moguće propisati “što svatko treba raditi”. Svi – od čistačice do direktora – moraju o svom radu razmišljati kritički i sami rješavati probleme kad se oni pojave. Poslova gdje se možeš držati uputa kao pijan plota više neće biti jer će ih tehnologija i umjetna inteligencija naprosto istisnuti.
Međutim, izazovi na području kritičkog razmišljanja idu i dalje od toga. Danas se utapamo u moru informacija. Poplavljuju nas sa svih strana, dok je mobitel cijelo vrijeme naš prozor u globalni svijet. Sve češće u svom radu moramo znati prepoznati koje su nam informacije relevantne i na temelju njih izmijeniti odluke. Stoga od ključnoga značaja postaje to da u toni informacija znaš razabrati one koje su za tebe važne i koje bi trebale predstavljati osnovu za tvoje odluke. Moraš procijeniti njihovu težinu i vjerodostojnost.
Obradu podataka u današnjem svijetu u sve većoj mjeri preuzimaju računala. U moru podataka (tabela, brojeva, grafikona) koje stvaraju sve je veća potreba za ljudima koji razumiju i znaju protumačiti što ti podaci znače. Upravo je zato jedna od ključnih vještina koju ćemo u budućnosti trebati sposobnost da analiziramo podatke i iz njih izvučemo značenje.
Posljednji aspekt sposobnosti kritičkog razmišljanja odnosi se na vođenje. Na važnosti dobiva termin vođenja na timskoj osnovi (team-based leadership): pritom je riječ o sposobnosti da kao pojedinac radiš s ljudima koji razmišljaju prilično drugačije od tebe i da si ta različita mišljenja u stanju upotrijebiti prilikom donošenja odluka.
Vještina br. 2: Sposobnost suradnje u mrežama i vođenje pomoću utjecaja
Tehnologija ljudima pruža sve više mogućnosti za suradnju, uključujući onu na daljinu te potiče stvaranje virtualnih timova. To znači da je svatko tko vodi neki projekt, odjel ili čak tvrtku u poziciji da mora voditi široku mrežu ljudi s kojima nema fizičkog kontakta.
Takav način rada donosi nove izazove. U prvom se redu pojavljuje izazov kako kao vođa izgraditi povjerenje kod ljudi s kojima si u kontaktu samo virtualno, koje nikada ne susrećeš u uredu ili gdje drugdje uživo.
I drugo, na daljinu je teže nadgledati i voditi u skladu s filozofijom mrkve i batine. Sve više u prvi plan dolaze vještine ostvarivanja utjecaja na ljude za razliku od vještina izravnog vođenja: osobu koju nemaš pred sobom teže kontroliraš i zato moraš biti toliko učinkovitiji i izverziran u ostvarivanju utjecaja na nju.
Potpredsjednik jedinice Global Talent Management tvrtke Dell Computers, Mark Summers, rekao je da mladi kadrovi imaju nevjerojatno loše razvijene opće vještine vođenja i suradnje te da jedino znaju usmjeravati i naređivati, ali ne i utjecati. Što nije iznenađujuće ako uzmemo u obzir da je većina djece uključena u školske sustave koji više temelje na poslušnosti (učenika) nego na uvjeravanju, obrazlaganju i poticanju, što ih nov način vođenja u poslovnom svijetu iziskuje.
Danas ključ uspješnog vođenja leži u utjecaju, a ne autoritetu. (Kenneth Blanchard)
Kao odrasli koji djelujemo u poslovnom svijetu trebamo oštriti svoje vještine vođenja pomoću utjecaja i vođenja bez autoriteta, dok je za djecu važno da ih pripremimo za funkcioniranje u međunarodnom (i šarolikom) virtualnom okruženju.
Naizgled to činimo tako da ih učimo strane jezike. Ipak, velike svjetske multinacionalke sve češće otkrivaju da problem nije u “jezičnom” razumijevanju, nego u onom “kulturnom”, pri čemu se pojavljuje nerazumijevanje, šum u komunikaciji, nesporazumi i konflikti te konačno i greške odnosno zakašnjenja koja tvrtke koštaju mnogo novca. Zato bismo u znatno većoj mjeri od znanja dodatnih riječi na nekom stranom jeziku morali razvijati vještine empatije i interkulturalnog razumijevanja.
Da bismo uspješno komunicirali, moramo osvijestiti činjenicu da ljudi svijet doživljavaju drugačije. I ta nas spoznaja mora voditi u komunikaciji. (Tony Robbins)
Vještina br. 3: Poduzetnost
Poduzetnost će vjerojatno biti najpoželjnija vještina u budućnosti. I to ne zato što težimo tome da svi postanu poduzetnici, već će i onima koji će se negdje zaposliti ova vještina biti prijeko potrebna. Sve više tvrtki žele zaposliti ljude koji vode sami sebe. Poduzetni suradnici pronalaze kreativna rješenja za vrlo teške i vrlo zahtjevne probleme. Obilježava ih usmjerenost prema cilju i osobina da “grizu”. Zbog brzih promjena u okruženju u svom radu moraju biti vrlo prilagodljivi.
Zaposlenici budućnosti moraju biti upravo poput onih koji danas osnivaju start-up tvrtke.
Neke su države itekako svjesne važnosti poduzetnosti. Kina je na primjer poduzetnost sustavno uključila u cjelokupno visoko školstvo i usvojila niz mjera koje studente usmjeravaju ka većoj poduzetnosti.
Vještina br. 4: Učinkovita usmena i pismena komunikacija
U studiji Tonyja Wagnera mnogo je poslodavaca istaknulo da su vještine usmene i pismene komunikacije mladih kadrova daleko ispod onoga što tvrtke očekuju, žele i trebaju. Budući da su kadrovi upravo te vještine trebali naučiti tijekom 10-15 godina koje su proveli u školskom sustavu, ova se tvrdnja na prvi pogled može činiti smiješnom.
Funkcioniranje u bilo kojoj vrsti radnog okruženja danas zahtjeva iznimno dobre komunikacijske sposobnosti. Kao zaposlenik moraš komunicirati sa svojim kolegama. Isto je tako važno komunicirati s vanjskom javnošću – s kupcima, dobavljačima i vanjskim suradnicima. U poduzetništvu je komunikacija još važnija jer pored svega navedenog suradnike moraš i uspješno voditi, dok je sposobnost komuniciranja s kupcima presudna za postojanje i razvoj tvrtke.
Potrebno je pisati izvještaje, dopise i kratke bilješke/napomene – uz to ove različite vrste tekstova treba napisati jasno i učinkovito. Zatim su tu još i marketinški materijali – tekstovi za web stranicu, oglasi, kakve ponude, odgovori na reklamacije itd. pri kojima se kvaliteta pisanja odmah prenosi na prodaju i – novac.
Pri pisanju tekstova zaposlenici moraju stvoriti fokus, a svoje misli iskomunicirati jasno. Ako to ne znaju, prezentacije proizvoda i usluga u pismenom i usmenom obliku bit će sličnije smušenom razmišljanju nego “jasnom glasu” koji je vrijedan povjerenja i od kojega će kupci kupovati.
Ako se nadovežemo na prethodnu vještinu vođenja pomoću utjecaja – i ova zahtjeva sposobnost stvaranja fokusa, energije i strasti kod svojih sugovornika, suradnika i slušatelja.
I da, naravno, potrebno je ovladati i gramatikom, interpunkcijom te pravopisom – ali to još ni izdaleka nije dovoljno. Učinkovita usmena i pismena komunikacija od ključnog je značaja za uspjeh u poslovnom svijetu.
Vještina br. 5: Radoznalost i mašta
Kad govorimo o vještinama kritičkog razmišljanja, rijetki su svjesni da je radoznalost njihova ključna komponenta. Omogućuje nam da uzmemo neko stanje ili problem, raščlanimo ga na proste faktore – i tako ga konačno razumijemo.
Zato danas u prvom planu više nije čovjek koja ima sve odgovore – čemu nas u školi cijelo vrijeme uče kad u raznoraznim testiranjima tražimo “pravilne odgovore” za koje smo nagrađeni visokom ocjenom – već čovjek koji zna postavljati (dobra) pitanja, koji je znatiželjan.
Postaviti nova pitanja, pronaći nove mogućnosti, sagledati stare probleme iz nove perspektive zahtijeva kreativnu maštu i upravo to označava stvarni napredak u znanosti. (Albert Einstein)
Wagner je kod 150 ispitanih poslodavaca uvijek iznova identificirao potrebu za ljudima koji znaju postavljati “dobra pitanja”. Pritom prihvaćamo izazov da svoje analitičke sposobnosti upotrijebimo izvan zadanih okvira kako bismo mogli pronaći nova, kreativna rješenja problema te dizajnirati proizvode i usluge koji se razlikuju od konkurentskih.
Danas za tvrtke nije dovoljno stvarati proizvode koji su funkcionalni i koji imaju neku primjerenu cijenu. Proizvodi također moraju biti lijepi, jedinstveni i imati određenu poruku. Ako se u trenutku kad imamo previše svega oslanjamo samo na ono što je logično, racionalno i funkcionalno, to jednostavno nije dovoljno. Inženjeri mogu npr. tražiti rješenja nekog problema. Međutim, ako to rješenje ujedno ne privuče pogled i dušu, nitko ga neće kupiti. Jer ima previše drugih mogućnosti. Zato će razvijanje mašte i kreativnosti biti sve važnije pri osiguravanju konkurentskih prednosti.
Stoga razmislite koliko ste dobri u pojedinoj vještini. I ondje gdje smatrate da se možete poboljšati, to sustavno i činite. Ako imate djecu, kritički ocijenite koliko dobro razvijaju svaku od njih. I ako to u školi ne čine, pomozite im da ih razviju na drugom mjestu. To će biti presudno za njihovu budućnost.
Možda djecu možete pokušati izložiti većoj jezičnoj, etničkoj ili rasnoj raznolikosti. Da se susreću i s kakvim djetetom koje potiče iz druge kulture, govori druge jezike i ima drugačije navike – da okuse raznolikost na vlastitoj koži i u grupnoj igri ili aktivnostima vježbaju vještine prihvaćanja različitosti. Pritom imajte na umu da će se što je kultura druge djece udaljenija (od naše) vaše dijete morati prije suočiti s drugim vrijednostima te načinima rada, razmišljanja i gledanja na svijet. I to će kad odraste u mladog čovjeka koji će morati funkcionirati u raznolikim timovima biti neprocjenjivo.
Potičite dijete da razmišlja i da bude poduzetno. Jedan od najjednostavnijih načina je taj da mu ne nudite odgovore na sva njegova pitanja. Radije ga upitajte što on o tom pitanju misli i potaknite ga da svoje stajalište obrazloži. Kad ima neki problem nemojte mu ponuditi rješenje na pladnju, već ga ohrabrite da razmisli, potraži i odmjeri više različitih strategija djelovanja.
Da bi razvilo što bolje sposobnosti vođenja uz pomoć utjecaja i sposobnost funkcioniranja u timu, potaknite ga da se pridruži projektima u kojima obično pod mentorstvom (nekoga) grupa djece nešto radi – na primjer, sudjeluje u lančanom eksperimentu . Pritom je u osnovi relativno nevažno što djeca točno rade – važno je da moraju provesti veću količinu vremena zajedno, imati neki cilj, usklađivati stavove i mišljenja, djelovati kao grupa, rješavati konflikte i probleme, raditi pod vremenskim pritiskom itd. Takvi će projekti, koji se odvijaju i na školama, vjerojatno za djecu imati znatno veću dodanu vrijednost u smislu stjecanja u životu neophodnih vještina od nastave same.
Autorica: Sara Brezigar
