Od mog ranog djetinjstva u mom životu postoji momak kojeg ne mogu podnijeti. Jednog me dana toliko pretukao, da sam plakao pred cijelim vrtićem. To se i ponovilo. I onda opet. Eh. Kad sam izašao iz vrtića, mislio sam da nikad više neću vidjeti svog neprijatelja. Ali, božica Fortuna mislila je drugačije. Nazovite to igrom sudbine, završili smo u istoj srednjoj školi. Još gore, u istom razredu. Rat se nastavio.
Nemojte me krivo shvatiti – bio je bistar i kreativan, ali njegov karakter i perspektiva bili su čista suprotnost mojoj. Kad god smo se sreli, u zraku je bilo otrova, a svjetonazori su nam se sukobljavali poput divovskih Transformera.
No, kad je školsko doba završilo, napokon je nestao iz mog života. Do jednog lijepog dana… Mnogo godina kasnije ponovno sam ga sreo na ulici.
Umjesto da ga ignoriram, pozdravio sam ga i završili smo u kafiću. Od onda se još uvijek povremeno sastajemo. I mrzim to svakog puta.
Ha?
Zašto to činim? Jesam li nekakav čudak koji si voli nanositi bol?
Možda, možda ne. Razlog zbog kojeg se prisiljavam da se suočim s njime jest taj što susret s “neprijateljem” pomiče moje granice.
Na čudan način pomaže mi da napišem bolji sadržaj, napravim bolje proizvode i kreiram bolje radove. Mislim da ako želimo biti kreativniji — a to bismo morali biti svi — trebamo biti spremni izaći iz svoje udobne zone i pomaknuti granice, ili će našu online prisutnost na kraju pregaziti vrijeme.
Moj me “neprijatelj” kao nijedna druga osoba koju poznajem sili u to da postanem bolji i proširim svoju kreativnost na nebrojene načine.
Lekcije koje sam naučio od svog neprijatelja:
1. lekcija: Svi su u pravu, svi su u krivu.
Nekoć sam vjerovao da postoji ispravan i pogrešan način kako pristupiti stvarima. Čini se da većina ekipe u blogosferi sudeći prema njihovom sadržaju i dalje razmišlja ovako… “Jedini način da… ” ili “Zašto morate…”.
Bla, bla. Moj “neprijatelj”mnogo stvari radi drugačije, ali se i dalje može pohvaliti nevjerojatnim rezultatima. Ima sljedbenike, iako ne koristi društvene mreže. Stvorio je cjelovečernji indie film te ga financirao dobrotvornim prilozima. I to bez korištenja interneta. Popis se nastavlja.
Upravo kad pomislite da ste pronašli “pravi put”, prisjetite se da negdje na ovom planetu postoji netko tko će to učiniti upravo suprotno i uspjeti onako kako niste ni u ludilu sanjali.
2. lekcija: Usredotočite se na svoju sposobnost.
Moj “neprijatelj” sporo usvaja novosti, nije obožavatelj novih tehnologija. Ja sam lud za novim alatima i trendovima; kad god vidim nešto novo i sjajno, želim utrošiti mnogo vremena na to.
Međutim, kad god poželim skočiti na zadnju novotariju, moj me neprijatelj zaustavi i upita “zašto?” To me u trenutku otrijezni. Stanem na zemlju i prisjetim se da često tratim vrijeme s novostima koje me udaljavaju od mog kreativnog procesa. Ako postanete žrtvom trendova, to vas može odvesti daleko od vaše glavne sposobnosti – na mjesto na kojem ne želite biti. Izgubljeni list na vjetru.
Kada svijet oko vas sprinta u nekom novom smjeru, bolje je da se na trenutak zaustavite i zapitate: Zašto? Napredujete li zbilja ili samo bezumno slijedite masu?
3. lekcija: Zatražite šamar.
Ne doslovno. Kad zatražim povratnu informaciju, moji prijatelji i obitelj uvijek uljepšavaju istinu. To jest dobronamjerno, ali je beskorisno, jer ne doprinosi poboljšanju moga rada. Ali moj se “neprijatelj” nikad ne suzdržava. Kad mu pokažem svoj rad, on u mene uperi sva oružja. Paf, šamar!
Naravno, iz razgovora filtriram samo korisne povratne informacije, ono što mi pomaže. A toga je mnogo.
Za nekoga tko se ne brine da me ne uvrijedi, on vidi i govori stvari koje nikada nisam čuo. Tako dobivam potpuno novu perspektivu i poboljšavam svoj predstojeći rad.
Za povratne informacije upitajte ljude kojima nije stalo do vas. Odgovor će biti brutalan, ali iskreniji i što je najvažnije, korisniji.
4. lekcija: Utemeljite svoje tvrdnje podatcima. Uvijek.
Kad se prepirem sa svojim “neprijateljem”, većinu vremena gubim. Njegov je radar za gluposti učinkovit, i kad god nanjuši moje tvrdnje koje nisu potkrijepljene stvarnim podatcima (a to je cijelo vrijeme), razruši me kao kuću od Lego kocaka.
Kao i mnogi drugi, i ja mogu biti lijenih misli na autopilotu, ponavljati isječke informacija i mišljenja iz drugih objava na blogovima ili tračeve, bez da IKADA provjerim jesu li te činjenice uopće valjane i istinite. Eh.
Kad god date važnu izjavu, bilo da je riječ o razgovoru ili vašem sadržaju, zapitajte se možete li to podržati istinskim znanjem i činjenicama. Negdje u publici postoji “neprijatelj” s radarom za gluposti koji će vas prozvati.
5. lekcija: Ono što je dobro za vas, nije dobro za vas.
Mi smo stvorenja koja traže udobnost. Želimo se okružiti istomišljenicima koji su na istim valnim duljinama. Je li to dobro? Ne, loše je. Rezultat je krdo ovaca – jednako razmišljanje koje guši inovacije. Da biste izbjegli fenomen jeke, morate se okružiti idejama i ljudima s kojima se ne slažete.
Inspiriran svojim “neprijateljem”, susreo sam se s ljudima iz crkve kršćanske mladeži. Čak su me pozivali na svoju tjednu priredbu. Ne volim religiju, nikada je nisam volio. Moj interes za sastanak bio je ravan nuli. Ali budući da volim pomicati granice svoga razmišljanja, poziv sam prihvatio.
Događaj je bio… prilično iskustvo. Zapravo sam ga posjetio više puta. Još uvijek ne vjerujem u Boga, ali razumijem vjernike mnogo, mnogo bolje i zbog toga sam jači. A što je s vama?
“Neprijatelj” me ne zove na svoje rođendane, niti ga ja nazivam prijateljem.
Ali se stalno sastajem s njim, jer me svaki put prisili na razmišljanje. Kreativnost ne dolazi samo iz stvari koje volite, ona dolazi iz iskustava koja pomiču vaše (psihološke) granice.
Lijek može biti gorak, ali to je upravo ono što kreativni pacijent treba. Je li vrijeme da i vi prigrlite svog neprijatelja?
autor: Mars Dorian
