Napisao sam znanstveno-fantastičnu svemirsku operu pod nazivom Attack Planet. Da bih pridobio nekoliko ranih recenzija, otputio sam se na stranicu Goodreads i knjigu predstavio čitateljima s ukusom za slične knjige. Nekoliko onih koji su čitanje i završili, dalo mi je solidnih 4 ili 5 zvjezdica, što je bilo fenomenalno.
A onda se pojavio jedan komentar koji me dokrajčio.
Čitatelj, nazovimo ga Jason, koristeći metafore iz poznatog špageti-vesterna “Dobar, loš, zao”, moju je knjigu doslovno iskasapio.
I očito je pronašao mnogo onog “lošeg”. Smetale su ga pogreške u tipkanju, zbunio ga je čudan tehnički sleng, zamjerio mi je što sam pomiješao X i Y kromosome (bio je biolog), analogiju koju sam koristio za samo jednu jedinu šalu u cijeloj knjizi. Gutao sam slinu i preznojavao se čitajući komentare. Svaki je novi odlomak sadržavao sve više kritike.
Moj je ego bio povrijeđen.
Bio sam u ponoru kreativnosti, kao za okladu udarao po tipkovnici uvjeren da stvaram najbolju znanstveno-fantastičnu priču godine i za nju očekivao nagradu za izvrsnost. Jasonu sam naravno poslao odgovor koji ću vam otkriti nešto kasnije.
No priča ovdje još nije bila gotova.
Dok sam provjeravao svoj prodajni profil na Amazonu, primijetio sam knjigu sličnu mojoj, objavljenu gotovo istog dana, ali s daleko više pregleda i još boljom prodajom. I, što sam učinio? Na Goodreadsu sam potražio podatke autora i zatražio ga da mi otkrije tajnu svoga uspjeha – budući da mu je to bilo prvo djelo i da je, baš kao i ja, bio još posve nepoznat. Odgovorio mi je da će moju knjigu pročitati i javiti mi eventualne nedostatke.
Uslijedila je strašna bol.
Poslao mi je poduži popis komentara kojima me rastrgao poput predatora na steroidima. Na početku je “uljudno” ismijao sliku mog profila – istu koju koristim na Twitteru i svemu ostalom. “Koji bi profesionalni autor koristio crtani lik? To je neprihvatljivo.” Zatim se obrušio na moje tobožnje anime i manga citate u opisu autora, rekavši mi da djelujem kao kakav tinejdžer. Dodao je kako ne vjeruje da želim postati profesionalni pisac, ostavljajući tako djetinjast dojam. Mislio je da se šalim…
Hmmm.
Neću lagati, poruka me povrijedila, trebalo mi je nekoliko dana da se moj ego oporavi i da pošaljem odgovor. Pet dana nakon primio sam novu poruku napisanu blažim tonom u kojoj mi se ispričao zbog osornosti.
O, ne.
Ja sam onaj koji se mora zahvaliti njemu – na njegovoj brutalnoj iskrenosti. To sam i učinio. Složio sam se s gotovo svakom točkom koju je iznio i u skladu s time popravio svoj profil na Goodreadsu. Nadam se nabolje. Upotrijebio sam pravu fotografiju, napisao svoju životnu priču i izbacio sve bisere za koje sam mislio da su smiješni.
Zaključak
Sjećate li se biologa Jasona? Njemu sam također odgovorio. Napisao sam mu da sam mu zapravo zahvalan na njegovoj iskrenosti i objektivnosti (ipak mi je dao 3 zvjezdice). Nakon tjedan dana ispričao se zbog grubog komentara. Trenutno u romanu ispravljam sve pogreške na koje mi je Jason ukazao. Štoviše, Jason se ponudio da bude testni čitatelj moje sljedeće knjige – priča mu se svidjela i svojim komentarima želi doprinijeti njezinom uspjehu – i to besplatno!
Pobjeda.
Lekcija? Naš ego je krhak i ne voli dobivati šamare. Ali ako svoj posao shvaćate ozbiljno i želite postati bolji te zaraditi više novca, to je upravo ono što trebate: velik, masni šamar.
Upitajte kupce za ocjenu. Zatražite iskreno mišljenje. Ideje za poboljšanja.
Odgovori vam se možda neće svidjeti, ali ako kritika bude konstruktivna – kao što je bila u mom slučaju – ona vam može pomoći u postizanju nove razine o kojoj drugi samo sanjaju.
Autor: Mars Dorian
