Bilo je usred noći kad sam sjedio u loše osvijetljenoj jedinici ratnog broda. Upravo sam završio petosatnu stražu na zapovjedništvu. Osjećao sam se užasno. Neuspješno. Učinio sam sve što sam mogao kako bih pomogao iznimno talentiranom mornaru pod mojim zapovjedništvom. Mislio sam da ću moći promijeniti njegov odnos. Bezuspješno.
Na početku ovog dana, mladi mornar bio je osuđen na 3 dana vojnog zatvora u kojem bi dobivao samo kruh i vodu. Okrutna kazna za namjerno odsustvojer je brod već napustio luku i krenuo na vojne vježbe duž južne obale Kalifornije. Iako stroga, kazna je bila prikladna. Osim toga, ovaj je mornar bio naš najobučeniji revolveraš Mark-34 – sistema koji je za nas bio od iznimne važnosti za postizanje normi o kvalifikacijama na praktičnim testovima u mornarici. Ubrzo nakon odslužene kazne mornar je bio otpušten iz mornarice.
Tijekom posljednjih 18 mjeseci, u glavi mi se više puta odigravao ovaj scenario. Pitao sam se sve moguće. Što bih mogao uraditi drugačije? Kad bih ga trebao otpustiti? Kako sam mogao dozvoliti da se i dalje oslanjam na nekog čija uspješnost je očito padala? Kako ubuduće mogu to zaobići?
Stvari ne idu uvijek po planu
Prilikom dolaska na moj brod mladi mornar se odmah isticao svojom nadarenošću – bio je pametan, motiviran, rođeni vođa. U nastavku bi se mogao natjecati za bilo koju dobru poziciju u mornarici. Ali otprilike godinu dana pod mojim mentorstvom njegova uspješnost počela je opadati. Počelo je malim stvarima: nije ispravno dokumentirao provjeru održavanja, nije održavao čistoću i urednost svoga prostora na brodu. Zajedno sa šefom, mislili smo da smo na vrijeme uhvatili njegovu ćudljivost i počeli se baviti s njim.
Upotrijebio sam nekoliko pristupa. Najprije sam pokušao shvatiti postoje li okolnosti u njegovom životu ili na brodu, koje imaju negativan utjecaj na njegov rad. Mornar me uvjerio da to nije slučaj. Tada sam mu povjerio zadatke s više odgovornosti, nadajući se da će mojepovjerenje povećati njegov potencijal i poboljšati rad mornara. Kad se to ispostavilo neuspješnim, sjeo sam s njim za stol i vrlo precizno mu predstavio probleme i objasnio kako da ih ukloni. Ni to nije pomoglo. Bio je na padini jureća lokomotiva bez kočnica.
Otpuštanje i osjećanja
Kad sam tako sjedio u blagovaonici, hipnotiziran laganim udaranjem ratnog broda u valove oceana, u nju je ušao moj zapovjednik. Baš kao i ja, i on je uživao u noćnom obroku od žitarica. Bio je briljantan vođa, razgovarali smo o događajima tog dana i našim osjećajima. Tad mi je poslao odgovor na moje najveće pitanje kojim sam se mučio: kada bih trebao nekoga otpustiti?
Čim količina vremena i emocionalne energije koju posvetite pojedincu u ekipi utječe na Vašu sposobnost da učinkovito upravljate ostatkom Vašeg tima, morate tu osobu otpustiti.
Tako jednostavno. Bešćutno. Kao vođe, i Vi također ste odgovorni za vođenje svih članova Vaše ekipe. Ponekad će neki članovi ekipe zahtijevati više truda i podrške, što je sasvim normalno i prihvatljivo. Problem nastaje kada ta podrška pojedincu ruši vođenje cijele ekipe.
Da stvar bude jasna : ovog mornara trebao sam otpustiti već ranije. A kao i mnogi vođe, ponosan sam što pomažem u razvoju članova svoje ekipe, pogotovo one problematične.
Ali dopustio sam da me moj ego odvede na pogrešan put. On je zaslijepio moju širu odgovornost, koju sam imao prema ostatku ekipe i generalnoj misiji da svoj brod pripremim na pomorske vježbe. Kad sam očigledno nepouzdanoj osobi omogućio da ostane na ključnom položaju, ugrozio sam misiju i brod s 350 mornara. Moje spašavanje jednog mornara moglo bi koštati opstanka svih na brodu. Što ako bi mornar odlučio da se neće pojaviti tada kada bi stvarno bilo potrebno – za vrijeme rata?
Ako se nađete u sličnoj situaciji, odvojite se emocionalno od situacije i zapitajte se jednostavno: “Utječe li vrijeme koje trošim na tu osobu na moju sposobnost da učinkovito vodim ostatak ekipe?”
Autor: Flynn Cochran
