U ljudskoj je prirodi da nam uspjeh daje osjećaj ugode. Pobjeda ulijeva povjerenje. Uzastopne pobjede to povjerenje dodatno povećavaju i vode do pretjeranog samopouzdanja. A kad se jednom vođe i njihovi timovi zadovolje rezultatima, ozbiljni izazovi i prepreke čine se malo vjerojatni. Uopće ne očekuju nepredviđene situacije i zato ih ne uspijevaju temeljito planirati.
Uzastopne pobjede čine nas nepobjedivima. Međutim, to može voditi u katastrofu.
Kad je kompanija Apple koja je dugi niz godina važila kao siguran izbor za ulaganja najavila niže kvartalne prihode od očekivanih, cijena njezinih dionica strmoglavo je pala. To je potaknulo paničnu prodaju i gotovo u trenu smanjilo tržišnu vrijednost tvrtke za 75 milijardi američkih dolara. Uzbuna među ostalim ulagačima u nekoliko je idućih tjedana uzrokovala novi pad od gotovo 429 milijardi tržišne vrijednosti tvrtke. Kad je u listopadu prethodne godine postala prva američka kompanija s tržišnom vrijednošću od jednog bilijuna američkih dolara, tvrtka Apple slovila je kao jedna od najpouzdanijih investicija čiji je nagli pad bio gotovo nezamisliv.
Slični se šokovi događaju i u svijetu sporta. Sveučilišna ekipa Alabama Crimson Tide, najuspješnija momčad američkog nogometa u posljednjem desetljeću, nedavno je pretrpjela težak poraz (44 : 16 bio je konačan rezultat). Iako je nastupila kao potpuni autsajder, pobjednička momčad Clemson Tigers dominirala je utakmicom u svim aspektima igre.
Nick Saban, trener ekipe Alabama Crimson Tide tako je zabilježio svoj najveći poraz otkako je 2007. godine preuzeo trenersku palicu. Bio je tok šok za poznavaoce sveučilišnog nogometa, kao i sve ljubitelje ovog sporta. No poraz je ponajviše šokirao igrače i trenerski stožer Alabame. Istina je da su možda očekivali tešku utakmicu, ali ne i potpuno rasulo. I upravo zato što ekipa nije imala scenarij za ovakvu izvanrednu situaciju koja se činila krajnje nevjerojatnom, ona je postala stvarnost – stvarnost za koju momčad nije bila pripremljena.
Primjeri poput ovog ilustriraju koliko je teško planirati nepredviđene događaje i pripremati se za prepreke kad je sve u najboljem redu – kad je očekivana pobjeda gotovo u potpunosti zajamčena.
Uspjeh i bolest pobjede
Ovakve izazove poznaje i vojska. Za razliku što su onda u pitanju ljudski životi. U knjizi Dihotomija vođenja, u šestom poglavlju pod naslovom “Agresivno, ali ne i nesmotreno” autor Jocko piše o fenomenu koji vojni povjesničari već dugo poznaju kao “bolest pobjede”. Kad uspjeh vojne jedinice izazove pretjerano samopouzdanje, vođe i njihovi timovi počinju precjenjivati svoje taktičke sposobnosti, kao i snagu svog neprijatelja. Zbog velikog broja operacija koje su prošle bez najgoreg mogućeg scenarija dolazi do pretpostavke da se on (više) neće ni dogoditi.
Odgovarajućeg planiranja izvanrednih događaja sve je manje, dok mentalna i tjelesna sprema opada, što negativno utječe na uspješnost tima. Vođe moraju razumjeti da svaki ponovljen uspjeh upravo povećava vjerojatnost da se u budućnosti dogodi i onaj najgori scenarij.
Kao operativni časnik specijalne jedinice SEAL posjećivao sam različita mjesta za obuku gdje sam promatrao naše zapovjednike prvih linija – satnike i poručnike koji su vodili svoje timove tijekom obuke. Obuka je bila osmišljena kao niz teških zadataka što je jedinice trebalo pripremiti na goleme borbene izazove. Po dolasku na lokaciju, posjetio sam zapovjednike postrojbi i vodova te ih upitao kako protječe obuka. Najgori odgovor koji sam mogao čuti bio je: “Rasturamo”. Dao mi je do znanja sljedeće: ili su jednostavno negirali probleme ili još nisu došli do najtežeg dijela obuke. Ovakav je odnos ekipu osuđivao na neuspjeh. Kad su se pojavili važni i neočekivani izazovi, tim nije bio spreman suočiti se s njima i često je uslijedio neuspjeh.
Najbolji su vođe na pitanje kako protječe obuka odgovarali: “Neke stvari radimo dobro. Ali na tome još uvijek moramo raditi.” Ovakvi su vođe pozitivni, ali skromni. Sebi i svom timu neće dozvolili da postanu previše samopouzdani i uvjereni u rezultate. Zato su, kad su se pojavile prepreke, bili daleko spremniji, a kao rezultat i daleko uspješniji.
No takvo ponašanje stvar je izbora. Samopouzdanje uzrokovano uzastopnim pobjedama dio je ljudske prirode. To je nešto čemu smo svi podložni. I vođa koji želi nastaviti pobjeđivati mora biti svjestan ove ljudske sklonosti. Bolest pobjede istinski je problem. Kad je sve u redu, najteže je – ali i najvažnije – napraviti korak unatrag i analizirati gdje i kako stvari iznenada mogu poći po zlu. Samo su tako vođe tvrtki i njihovi timovi u potpunosti spremni na sve izazove i prepreke koje mogu iskrsnuti – na putu da ostanu pobjednici i očuvaju svoj uspjeh.
Autor: Leif Babin


